technovina
14.07.2006., petak
...drogee
|
evo šetao sam internetom i praktički trazio stvari za svoj blog ,,,, nešto sto bi eventualno bilo i poučnoo,,,i eto naleio na teks o drogamaa,,, i na jedan vrlo zanimljiv tekst .... evo neki tip je iša napisat knjigu o drogama i u svrhu pisanja knjige- kako nebi pisa o nečemu šta nije proba- lik se da na isprobavanje .... i tekst je totalno zanimljiv (barem meni) opisuje ovih par najpopularnijih droga te njihova djelovanjaa........čitajte i komentarišitee... MarihuanaPušenje jointa u svrhu eksperimenta upriličio sam tijekom ljeta 2003. godine u nekoliko navrata (sam, i u društvu tri mlade osobe). Upotrijebljena je naša autohtona Cannabis sativa croatica. Nakon cca 15 minuta javlja se lagana omamljenost, pojačana želja za komunikacijom, ali i čudna nervoza koja se uskoro pretvara u ugodnu lepršavost. Razgovor je neuobičajen, povezan uglavnom na asocijacije koje se javljaju trenutno nakon izgovorene misli. Nema volje za verbalnim sukobom, jak je osjećaj pripadnosti grupi, bez generacijskog jaza (razlika u godinama bila je nekoliko desetljeća!). Pokušavao sam upamtiti što više detalja iz tih razgovora, međutim ostalo je samo uopćeno sjećanje. Čini se da je kratkoročna memorija jako poremećena. Nakon nešto više od 3 sata djelovanje je postupno prestajalo, a nakon 4 sata nisam osjećao nikakve posljedice, kao na primjer umor, pospanost ili iritiranost. Djelovanje nakon cijelog popušenog jointa u osami sobe drukčije je, između ostalog zbog veće količine konzumirane THC supstance. Omamljenost je jača, uglavnom nema želje za društvom ni za komunikacijom. Naglašena je dostatnost samog sebe. Ugodan osjećaj mirnoće, pa i euforije. Razmišljanje isključuje neugodno, tijekom jednog eksperimenta, okupirala me je pomisao na spora i lagodna putovanja devama po pustinji uz ružičaste zalaske sunca na pješćanom horizontu. Donekle je iritiralo titranje pred očima, nešto jači intenzitet boja i lagani poremećaj vida (magleno okružje). Potpuno je izgubljen pojam vremena. Nekon prestanka djelovanja javlja se prilično jaka pospanost. Vrlo slično djelovanje na mene imalo je pušenje hašiša. Nije bilo očekivanog doživljaja vizija. Djelovanje je nešto duže nego kod marihuane. Obzirom na to da nisam pušač (duhana) smetala mi je nadraženost dišnih puteva. Zaključak: Marihuana i hašiš lako su dostupni, i prakticiranje je interesantno vrlo mladoj populaciji zbog rituala pušenja u društvu. Neosporno je da stvara ugodu, a samim tim i želju za ponavljenjem. Zabrinjava neosporni poremećaj kratkoročne memorije, razgovore u grupi pušača, takoreći nemoguće je u potpunosti zapamtiti. Iz toga slijedi da nema nikakve sumnje da se i opća memorija oštećuje učestalim pušenjem marihuane ili hašiša. Zbog toga je cannabis vrlo opasan. Na kraju treba spomenuti da marihuana u našim prostorima obilježava prvu fazu, takozvanu fazu znatiželje u općeprihvaćenoj klasifikaciji narko puta. Iako je u toj fazi znatiželje moguća i neka druga solucija, jer prva iskustva mogu biti i s nekim drugim drogama (ecstasy, trip, speed i dr), marihuana je simbol i oznaka početka putovanja u nepoznati i nestvarni svijet droga. LSD LSD sam konzumirao prvi puta u kolovozu 2003. godine, a zatim još jednom u rujnu. U oba eksperimenta samnom je bila supruga zbog osiguranja. Ona je zapisivala moje opise i svoje dojmove, cijelo vrijeme eksperimentiranja. Razlika između cannabisa, plesnih droga i LSD-a ogromna je zbog intenzivnosti doživljavanja i teških momentalnih poremećaja psihe. Bilo bi preopširno opisivati kronološki tijek oba eksperimenta (punih 16 kartica prepisanog teksta), zbog toga iznosim samo najinteresantnije dojmove. LSD uzimao sam oralno - žvakanjem sličica, oba puta oko 13 sati. Djelovanje je svaki put počelo prilično intenzivno nakon pola sata. Kontrola misli izčezava i nemoguće je suvislo povezati pojmove. Uzimam filmski časopis, ali već drugu recenicu ne shvaćam. Gubi se i mogućnost zapisivanja, ruka nekontrolirano klizi po papiru. Pokušavam objasniti supruzi to stanje. Javlja se jak osjećaj fizičke moćnosti, olakšanje tijela i ujedno prvi znakovi halucinacija. Vidim boje, intenzivnu crvenu koja probija kroz zavjese, jarko žute krugove na bijelom zidu sobe. Iznenadni zvuk telefona, daleko snažniji nego inače, uplašio me je. Bezrazložni strah ostaje i nakon završenog telefonskog razgovora moje supruge. Vrijeme je vrlo relativno, nemam nikakav osjećaj trajanja. Želim izaći van, ali me supruga sprječava. Uz poteškoće u prisiljavanju samog sebe (jer nema nikakvog osjećaja gladi, ni volje za jelom) oko 16 sati popodne, jedemo. Hrana ima čudan okus i promijenjen oblik. Raspoloženje se naglo izmjenjuje. Ugodne vizije lutaju po stropu i zidovima, snažno obojene, slične laserskim skrobo učincima, i mijenjaju se u neugodne zastrašujuće likove, pa i u moj iskrivljeni lik. Iznenada se pojavljuju ružne izoblićene slike nekih ljudi. Hvata me panika, silna želja da ovo prestane. Iako znam da je trajanje ograničeno, bojim se da nikada neće prestati. Događa se vrlo čudna mješavina racionalnog razmišljanja i kovitlanja svijesti, zapravo neka vrsta dvostrukosti osobe. Pred večer plešemo. Vrlo ugodno, glazba goa trance tipa, čini mi se vrlo bučna (iako nije bila!). Imam fantastičan osjećaj lakoće i ne umaram se, ali sam potpuno mokar od znoja. Neprekidno se smijem. Oko 21 sat iznenadna slabost, liježem na pod. Zastrašujuće, fantazmagorične halucinacije. U grudima osjećam jak pritisak. Molim suprugu da mi da "protuotrov" (ne znam što bi to trebalo biti -vjerojatno sam pomišljao na nalokson!). Zatim se stanja mijenjaju, od depresije do čiste, bezrazložne ugode i euforije. Oko ponoći se djelovanje LSD-a gubi. Neugodan osjećaj u želucu i pritisak u grudima potpuno nestaju. Umoran sam. Pokušavam gledati TV, i mogu pratiti program. Zaspao sam oko 02 sata i dobro spavao. Zaključak: LSD ima zastrašujuće snažno djelovanje i nije moguće redovito drogiranje zbog potpune disfunkcije i nemogućnosti normalnog ponašanja. I kako god to apsurdno izgledalo, LSD daleko je manje opasan od, na primjer marihuane ili speeda. Marihuanu i speed moguće je uzimati svakodnevno i godinama prikrivati konzumaciju, što redovito dovodi do ovisništva i konačno do heroina. LSD je prehalucinogen i nemoguće ga je konstantno uzimati i skrivati. Zbog toga je neka vrsta psihičke ovisnosti malo vjerojatna. ECSTASY Tabletu s logoom ferrarija uzeo sam kod kuće u 14 sati, 4. svibnja 2003. godine. Počela je djelovati već nakon 15 minuta. Naglo je povećana nervoza i upravo imperativan osjećaj za kretanje. Nakon dugačke serije sklekova (konkretno 150 sklekova), i nakon toga jako povećanog pulsa, nervoza i želja za fizičkom akcijom ni malo se nije umanjila. Istrčao sam iz kuće i u relativno visokom ritmu trčao blizu 5 km. (treba uzeti u obzir da imam 64 godine, ali sam aktivan trener karatea, međutim duže trčanje nije sastavni dio moga vježbanja). Zaustavio sam se potpuno izgubljenog dah daleko od naselja, ali potreba za daljnjim kretanjem je ostala. Nervoza se povećala, kao i želja za okružjem ljudi. Laganim, polutrčećim korakom vratio sam se kući. Iako nisam bio ni najmanje žedan popio sam 0,75l. Vode. Iduća dva sata imao sam vrlo neugodan osjećaj nervoze, a zatim je vrlo polako opadala hiperaktivnost. Pokušao sam čitati časopis, ali koncentracija je bila vrlo oslabljena. Ipak, zapamtio sam detaljno tekst. Pokušaj gledanja TV završio je ubrzanim promjenama svih dostupnih programa i gašenjem TV. Broj otkucaja u minuti bio je u mirovanju 74 (moj normalan puls u mirovanju je 52). Oko 19 sati djelovanje je postupno nestalo, ali je ostala uznemirenost. Nisam večerao, zbog potpunog gubitka apetita. Zaspao sam oko 24 sata, ali nekoliko puta sam se budio. Kompletan eksperiment bio je vrlo neugodan. Speed Petnaest dana zatim, konzumirao sam dozu speeda uobičajenu za prosječnog plesača bez tolerancije u discu (po podatku dobavljača). S glatkog papira cjevčicom ušmrkao sam bijeli prah. Bilo je rano popodne 16 sati. Djelovao je kao i ecstasy, već nakon 15 minuta, sa sličnim simptomima nervoze i želje za pokretom. Nakon pola sata osjetio sam zaista neodoljivu potrebu kretanja. Uz znatno povećan broj otkucaja srca (oko 80 u minuti) krenuo sam na trčanje istom dionicom kao i prilikom konzumiranja ecstasyija. Napor skoro nikakav nisam osjetio, osim otežanog disanja. Nakon povratka, a to je bilo skoro dva i po sata od uzimanja, nervoza nije prestajala. Čitanje teksta o numizmatici (čitao sam 20 minuta) bilo je lakše nego u predhodnom pokušaju, ali pamćenje znatno slabije. Nisam se mogao sjetiti niza podataka koje bih inače sigurno zapamtio. Nije uspio pokušaj gledanja TV, zbog podrhtavanja slike (poremećaj vida), ali i zbog opće iritantnosti, pa sam vrlo brzo ugasio aparat. Pojavio se i osjećaj lagane mučnine u želucu. Nije bilo želje za komunikacijom niti za društvom. Djelovanje je prilično iznenadno prestalo nakon 4 sata, oko 20 sati u večer. Nisam večerao zbog potpunog izostanka apetita. Veći dio noći proveo sam budan zbog nesanice, ali ujutro nije bilo umora. Zaključak: Obje plesne droge nisu u meni proizvele nikakav osjećaj ugode ni euforije, nego isključivo fizičke učinke. Nesumnjivo je da znatno pojačavaju izdržljivost, ali isto tako je sigurno da izazivaju znatnu psihičku uznemirenost. Nervoza i želja za fizičkom akcijom sasvim sigurno navodi mlade na dugotrajan ples. Subjektivna ocjena; znatno manja opasnost, nego od cannabisa. Cocain Cocain sam konzumirao tri puta, tijekom rane jeseni 2003. godine. Nabavka vrlo kvalitetnog praha izvršena je putem jednog službenog kanala. Jedan gram takvog cocaina stajao je na tržištu 100 eura. Ovo je sažeti opis mog trećeg eksperimenta, po bilješkama moje supruge. Točno u 18 sati ušmrkao sam nešto manje od 20 miligrama. Vrlo brzo nakon ušmrkavanja počelo je djelovanje, izuzetan osjećaj naglog porasta snage. Ubrzano sam obukao kimono i izveo nekoliko kata (borbe sa zamišljenim protivnicima) na terasi. Činilo se da mi tijelo puca od snage i da su udarci rukama i nogama vrlo snažni. Osjetio sam i bol u zglobovima, što je zaista bio znak da su pokreti bili snažniji i brži nego pri normalnom vježbanju. Vrlo je vjerojatno da su neke nesvjesne blokade u tijelu bile otpuštene i da je snaga zaista bila veća. U 18 sati i 14 minuta, jako zadihan, sjeo sam i izmjerio puls. Broj otkucaja srca pretjerano je narastao na 170 otkucaja. Usta su mi se osušila, ali raspoloženje je bilo izvrsno. Imao sam dojam da bih u mojim poznim godinama, bez problema s uspjehom izišao sa svakim protivnikom na borilište i pobijedio. Kriteriji su bili sasvim poremećeni, iako mi se činilo da sam potpuno normalan. Počeo sam se prepirati sa suprugom (pokazalo se je kontrola druge osobe zaista potrebna pri eksperimentiranju!) zbog namjere da dlanom (karate udarac, zvan "shuto") razbijem opeku. To sam mogao u mladosti, ali je sada bila velika vjerojatnost loma kostiju šake. Javila se vrlo jaka želja za akcijom, konkretno za borbom, nagla agresivnost kakvu nikada nisam osjetio. Interesantno je da je tu agresivnost pratilo bezrazložno veselje. U normalnim okolnostima, to su dva takoreći nespojiva osjećaja. U 18 sati i 20 minuta uzeo sam knjigu "Nekorisna ljepota" od Maupassanta i uz malu dekoncentraciju pročitao dvije stranice novele. Jako mi se svidio tekst, i učinio mi se uzbudljivim. Sljedećih 15 minuta proveo sam u razgovoru sa suprugom sjedeći na terasi. Planirali smo sutradan u nedjelju otići na izlet. Razgovor sam u potpunosti upamtio, po izjavi supruge moje ponašanje bilo je uobičajeno. No, sve mi je izgledalo prelijepo i prenaglašeno, previše sam se veselio običnom izletu. Cijelo vrijeme držala me je neka čudna nadraženost iako ne mogu reći, nervoza. Oko 18 sati i 40 minuta osjetio sam neugodno opuštanje, jedan teško opisiv osjećaj nelagode. I zaista sam pomislio na ono često navodeno u literaturi o cocainu - na ponovno uzimanje, i to odmah! Nepun sat nakon konzumacije, djelovanje je prestalo. U ostalim eksperimentima također sam osjetio jednu posebnu potentnost, zadovoljstvo sobom (naglašen "ego"), višak snage i vrlo lijepu ugodu. Zaključak: Cocain nema ni približno snažno djelovanje kao LSD. Sličniji je ecstasyiju, ali daje više radosti i osjećaj super ega. Ukoliko nije dugotrajni ovisnik, konzument ipak može kontrolirati svoje postupke i relativno lako prestati uzimati cocain. Nije prikladan za mladu populaciju zbog prekratkog djelovanja i zbog skupoće. Smatram da je u širem smislu u Hrvatskoj, cocain manja opasnost za mlade od marihuane i speeda, a neusporedivo manja od heroina. Heroin Heroin sam isprobao tri puta u sredinom studenog 2003. godine. Kvalitet je, po riječima poznavatelja (ovisnika) bio dobar. Zbog averzije prema igli i injekcijama općenito, heroin sam konzumirao načinom hvatanja zmaja (chasing the dragon). Doze su bile umjerene, po cca 20 miligrama, ali mislim da ih nisam u potpunosti iskoristio i da se ponešto izgubilo prilikom udisanja zbog moje početnicke nespretnosti. Postupak nije tako kompliciran kao što piše u literaturi i kao što su mi ispričali poznanici iz Terre (Udruga iz Rijeke). S alufolije podgrijane svijećom vrlo brzo nastajali su uski, vijugavi repovi bijelog dima. Za udisanje poslužio sam se smotanom rolom papira. Učinak je bio iznenađujuće brz. Najprije sam osjetio val topline i naglo sušenje usta, a zatim mučninu i želju za povraćanjem. Početci sva tri eksperimenta bili su vrlo neugodni. Ni traga nije bilo fantastičnom "flashu" kojeg opisuju ovisnici. Javljao se skoro neizdrživ svrab na rukama i nogama na nježnijim dijelovima kože, s unutarnje strane laktova i ispod koljena. Grebanje, skoro do krvi, nije pomoglo. Nakon cca petnaestak minuta ovih neugodnih efekata je nestalo i javljao se osjećaj ugode. Uz ugodnu toplotu, ruke i noge su otežale, javila se euforija, stanje prije nedoživljeno i potpuno diferentno od euforija halucinogena. Činilo se kao da negdje odlazim u neku neopisivu mekoću i tišinu iako su zvukovi oko mene ostali isti. Svijest je na neki čudan način bila zamagljena i najbliži opis tog stanja je umorna ugoda bez određenih misli i bilo kakvih briga. U prvom eksperimentu pokraj mene su bila naša dva kućna ljubimca, perzijska mačka. Doživio sam zaista ono što se može nazvati srećom. Osjećaj maženja njihovih čupavih krzna bio je jedinstven i nikada doživljen. Činilo mi se da lebdim u nevjerojatnom prostoru i vremenu iako sam bio sasvim svjestan da je taj prostor naša kuća i da je kasno popodne. Iako znam da ovisnici cesto lutaju satima ili relativno aktivno provode vrijeme nakon doze, u sva tri eksperimenta ja nisam imao posebnu želju za kretanjem. Međutim, i uz zamagljenu svijest moguće je funkcionirati ''normalno'', kretati se i relativno suvislo razgovarati. Opazio sam svoje usporeno disanje, a mjerenja moje supruge pokazala su znatno usporen puls i sužene zjenice. Govor je bio tromiji. ''Ključanje'' karakteristično za ovisnike nisam imao, ali su se budnost i omama izmjenjivale u intervalima cca 10 do 20 minuta. Prilikom drugog eksperimenta uzeo sam ponovno Maupassantovu zbirku novela "Nekorisna ljepota" i prisilno pročitao tri stranice, ali sam jedva čekao da zaklopim knjigu. No, teksta i sadržaja s tih stranica kasnije sam se prisjetio. Djelovanje heroina trajalo je prosječno šest sati, nešto duže nego što je to prosječno uobičajeno. Nakon toga bio sam pospan. Zaspao sam rano uvečer i spavao duže nego obično. Zaključak: Iako je možda deplasirano ponavljati da je heroin najopasnija droga koju je svijet vidio - mogu sa sigurnošću konstatirati da je i najprimamljiviji. Osjećaj mirne ugode i nestanka svih nelagodnih misli (uključujući i eventualnu fizičku bol) neusporediv je i nemjerljiv sa svim ostalim učincima halucinogenih i ostalih droga (osim možda srodnih: heroinu; morfin i dr...) upravo zbog svoje pasivnosti. Cocain daje snažnu euforiju, hiperaktivnost i super ego, ali nema one beskrajne mirnoće i neporemećene nirvane heroinskog ugođaja. Za hrvatsku mladež heroin je velika opasnost zbog općeg pada autoriteta, morala i nesređenosti tranzicije. Lako je doći do heroina, represivne mjere su slabe, a s jednom dozom "rješavaju" se svi pubertetski i ini problemi. Opasnost je najveća zbog neupitne fizičke ovisnosti koja je kod drugih droga najčešće samo psihičke naravi. Osim toga, trajna fizička oštećenja najveća su kod heroinskih ovisnika. D. the T. |
