technovina

14.07.2006., petak

...drogee

evo šetao sam internetom i praktički trazio stvari za svoj blog ,,,, nešto sto bi eventualno bilo i poučnoo,,,i eto naleio na teks o drogamaa,,, i na jedan vrlo zanimljiv tekst ....
evo neki tip je iša napisat knjigu o drogama i u svrhu pisanja knjige- kako nebi pisa o nečemu šta nije proba- lik se da na isprobavanje .... i tekst je totalno zanimljiv (barem meni) opisuje ovih par najpopularnijih droga te njihova djelovanjaa........čitajte i komentarišitee...


MarihuanaPušenje jointa u svrhu eksperimenta upriličio sam tijekom ljeta 2003. godine u nekoliko navrata (sam, i u društvu tri mlade osobe). Upotrijebljena je naša autohtona Cannabis sativa croatica.

Nakon cca 15 minuta javlja se lagana omamljenost, pojačana želja za komunikacijom, ali i čudna nervoza koja se uskoro pretvara u ugodnu lepršavost. Razgovor je neuobičajen, povezan uglavnom na asocijacije koje se javljaju trenutno nakon izgovorene misli.

Nema volje za verbalnim sukobom, jak je osjećaj pripadnosti grupi, bez generacijskog jaza (razlika u godinama bila je nekoliko desetljeća!). Pokušavao sam upamtiti što više detalja iz tih razgovora, međutim ostalo je samo uopćeno sjećanje. Čini se da je kratkoročna memorija jako poremećena.

Nakon nešto više od 3 sata djelovanje je postupno prestajalo, a nakon 4 sata nisam osjećao nikakve posljedice, kao na primjer umor, pospanost ili iritiranost.

Djelovanje nakon cijelog popušenog jointa u osami sobe drukčije je, između ostalog zbog veće količine konzumirane THC supstance.

Omamljenost je jača, uglavnom nema želje za društvom ni za komunikacijom. Naglašena je dostatnost samog sebe. Ugodan osjećaj mirnoće, pa i euforije.

Razmišljanje isključuje neugodno, tijekom jednog eksperimenta, okupirala me je pomisao na spora i lagodna putovanja devama po pustinji uz ružičaste zalaske sunca na pješćanom horizontu.

Donekle je iritiralo titranje pred očima, nešto jači intenzitet boja i lagani poremećaj vida (magleno okružje). Potpuno je izgubljen pojam vremena. Nekon prestanka djelovanja javlja se prilično jaka pospanost. Vrlo slično djelovanje na mene imalo je pušenje hašiša.

Nije bilo očekivanog doživljaja vizija. Djelovanje je nešto duže nego kod marihuane. Obzirom na to da nisam pušač (duhana) smetala mi je nadraženost dišnih puteva.

Zaključak: Marihuana i hašiš lako su dostupni, i prakticiranje je interesantno vrlo mladoj populaciji zbog rituala pušenja u društvu. Neosporno je da stvara ugodu, a samim tim i želju za ponavljenjem. Zabrinjava neosporni poremećaj kratkoročne memorije, razgovore u grupi pušača, takoreći nemoguće je u potpunosti zapamtiti. Iz toga slijedi da nema nikakve sumnje da se i opća memorija oštećuje učestalim pušenjem marihuane ili hašiša. Zbog toga je cannabis vrlo opasan. Na kraju treba spomenuti da marihuana u našim prostorima obilježava prvu fazu, takozvanu fazu znatiželje u općeprihvaćenoj klasifikaciji narko puta. Iako je u toj fazi znatiželje moguća i neka druga solucija, jer prva iskustva mogu biti i s nekim drugim drogama (ecstasy, trip, speed i dr), marihuana je simbol i oznaka početka putovanja u nepoznati i nestvarni svijet droga.

LSD
LSD sam konzumirao prvi puta u kolovozu 2003. godine, a zatim još jednom u rujnu. U oba eksperimenta samnom je bila supruga zbog osiguranja. Ona je zapisivala moje opise i svoje dojmove, cijelo vrijeme eksperimentiranja. Razlika između cannabisa, plesnih droga i LSD-a ogromna je zbog intenzivnosti doživljavanja i teških momentalnih poremećaja psihe. Bilo bi preopširno opisivati kronološki tijek oba eksperimenta (punih 16 kartica prepisanog teksta), zbog toga iznosim samo najinteresantnije dojmove.

LSD uzimao sam oralno - žvakanjem sličica, oba puta oko 13 sati. Djelovanje je svaki put počelo prilično intenzivno nakon pola sata. Kontrola misli izčezava i nemoguće je suvislo povezati pojmove.

Uzimam filmski časopis, ali već drugu recenicu ne shvaćam. Gubi se i mogućnost zapisivanja, ruka nekontrolirano klizi po papiru.

Pokušavam objasniti supruzi to stanje. Javlja se jak osjećaj fizičke moćnosti, olakšanje tijela i ujedno prvi znakovi halucinacija. Vidim boje, intenzivnu crvenu koja probija kroz zavjese, jarko žute krugove na bijelom zidu sobe. Iznenadni zvuk telefona, daleko snažniji nego inače, uplašio me je.

Bezrazložni strah ostaje i nakon završenog telefonskog razgovora moje supruge. Vrijeme je vrlo relativno, nemam nikakav osjećaj trajanja. Želim izaći van, ali me supruga sprječava. Uz poteškoće u prisiljavanju samog sebe (jer nema nikakvog osjećaja gladi, ni volje za jelom) oko 16 sati popodne, jedemo.

Hrana ima čudan okus i promijenjen oblik. Raspoloženje se naglo izmjenjuje. Ugodne vizije lutaju po stropu i zidovima, snažno obojene, slične laserskim skrobo učincima, i mijenjaju se u neugodne zastrašujuće likove, pa i u moj iskrivljeni lik. Iznenada se pojavljuju ružne izoblićene slike nekih ljudi. Hvata me panika, silna želja da ovo prestane. Iako znam da je trajanje ograničeno, bojim se da nikada neće prestati.

Događa se vrlo čudna mješavina racionalnog razmišljanja i kovitlanja svijesti, zapravo neka vrsta dvostrukosti osobe. Pred večer plešemo. Vrlo ugodno, glazba goa trance tipa, čini mi se vrlo bučna (iako nije bila!). Imam fantastičan osjećaj lakoće i ne umaram se, ali sam potpuno mokar od znoja. Neprekidno se smijem. Oko 21 sat iznenadna slabost, liježem na pod. Zastrašujuće, fantazmagorične halucinacije. U grudima osjećam jak pritisak.

Molim suprugu da mi da "protuotrov" (ne znam što bi to trebalo biti -vjerojatno sam pomišljao na nalokson!). Zatim se stanja mijenjaju, od depresije do čiste, bezrazložne ugode i euforije. Oko ponoći se djelovanje LSD-a gubi.

Neugodan osjećaj u želucu i pritisak u grudima potpuno nestaju. Umoran sam. Pokušavam gledati TV, i mogu pratiti program. Zaspao sam oko 02 sata i dobro spavao.

Zaključak: LSD ima zastrašujuće snažno djelovanje i nije moguće redovito drogiranje zbog potpune disfunkcije i nemogućnosti normalnog ponašanja. I kako god to apsurdno izgledalo, LSD daleko je manje opasan od, na primjer marihuane ili speeda. Marihuanu i speed moguće je uzimati svakodnevno i godinama prikrivati konzumaciju, što redovito dovodi do ovisništva i konačno do heroina.

LSD je prehalucinogen i nemoguće ga je konstantno uzimati i skrivati. Zbog toga je neka vrsta psihičke ovisnosti malo vjerojatna.

ECSTASY
Tabletu s logoom ferrarija uzeo sam kod kuće u 14 sati, 4. svibnja 2003. godine.

Počela je djelovati već nakon 15 minuta.

Naglo je povećana nervoza i upravo imperativan osjećaj za kretanje. Nakon dugačke serije sklekova (konkretno 150 sklekova), i nakon toga jako povećanog pulsa, nervoza i želja za fizičkom akcijom ni malo se nije umanjila. Istrčao sam iz kuće i u relativno visokom ritmu trčao blizu 5 km. (treba uzeti u obzir da imam 64 godine, ali sam aktivan trener karatea, međutim duže trčanje nije sastavni dio moga vježbanja).

Zaustavio sam se potpuno izgubljenog dah daleko od naselja, ali potreba za daljnjim kretanjem je ostala. Nervoza se povećala, kao i želja za okružjem ljudi.

Laganim, polutrčećim korakom vratio sam se kući. Iako nisam bio ni najmanje žedan popio sam 0,75l. Vode. Iduća dva sata imao sam vrlo neugodan osjećaj nervoze, a zatim je vrlo polako opadala hiperaktivnost.

Pokušao sam čitati časopis, ali koncentracija je bila vrlo oslabljena. Ipak, zapamtio sam detaljno tekst. Pokušaj gledanja TV završio je ubrzanim promjenama svih dostupnih programa i gašenjem TV.

Broj otkucaja u minuti bio je u mirovanju 74 (moj normalan puls u mirovanju je 52). Oko 19 sati djelovanje je postupno nestalo, ali je ostala uznemirenost. Nisam večerao, zbog potpunog gubitka apetita. Zaspao sam oko 24 sata, ali nekoliko puta sam se budio. Kompletan eksperiment bio je vrlo neugodan.

Speed
Petnaest dana zatim, konzumirao sam dozu speeda uobičajenu za prosječnog plesača bez tolerancije u discu (po podatku dobavljača). S glatkog papira cjevčicom ušmrkao sam bijeli prah.

Bilo je rano popodne 16 sati. Djelovao je kao i ecstasy, već nakon 15 minuta, sa sličnim simptomima nervoze i želje za pokretom.

Nakon pola sata osjetio sam zaista neodoljivu potrebu kretanja. Uz znatno povećan broj otkucaja srca (oko 80 u minuti) krenuo sam na trčanje istom dionicom kao i prilikom konzumiranja ecstasyija.

Napor skoro nikakav nisam osjetio, osim otežanog disanja. Nakon povratka, a to je bilo skoro dva i po sata od uzimanja, nervoza nije prestajala.

Čitanje teksta o numizmatici (čitao sam 20 minuta) bilo je lakše nego u predhodnom pokušaju, ali pamćenje znatno slabije. Nisam se mogao sjetiti niza podataka koje bih inače sigurno zapamtio.

Nije uspio pokušaj gledanja TV, zbog podrhtavanja slike (poremećaj vida), ali i zbog opće iritantnosti, pa sam vrlo brzo ugasio aparat. Pojavio se i osjećaj lagane mučnine u želucu.

Nije bilo želje za komunikacijom niti za društvom. Djelovanje je prilično iznenadno prestalo nakon 4 sata, oko 20 sati u večer. Nisam večerao zbog potpunog izostanka apetita. Veći dio noći proveo sam budan zbog nesanice, ali ujutro nije bilo umora.

Zaključak: Obje plesne droge nisu u meni proizvele nikakav osjećaj ugode ni euforije, nego isključivo fizičke učinke. Nesumnjivo je da znatno pojačavaju izdržljivost, ali isto tako je sigurno da izazivaju znatnu psihičku uznemirenost.


Nervoza i želja za fizičkom akcijom sasvim sigurno navodi mlade na dugotrajan ples. Subjektivna ocjena; znatno manja opasnost, nego od cannabisa.

Cocain
Cocain sam konzumirao tri puta, tijekom rane jeseni 2003. godine. Nabavka vrlo kvalitetnog praha izvršena je putem jednog službenog kanala. Jedan gram takvog cocaina stajao je na tržištu 100 eura.

Ovo je sažeti opis mog trećeg eksperimenta, po bilješkama moje supruge. Točno u 18 sati ušmrkao sam nešto manje od 20 miligrama.

Vrlo brzo nakon ušmrkavanja počelo je djelovanje, izuzetan osjećaj naglog porasta snage. Ubrzano sam obukao kimono i izveo nekoliko kata (borbe sa zamišljenim protivnicima) na terasi.

Činilo se da mi tijelo puca od snage i da su udarci rukama i nogama vrlo snažni. Osjetio sam i bol u zglobovima, što je zaista bio znak da su pokreti bili snažniji i brži nego pri normalnom vježbanju.

Vrlo je vjerojatno da su neke nesvjesne blokade u tijelu bile otpuštene i da je snaga zaista bila veća. U 18 sati i 14 minuta, jako zadihan, sjeo sam i izmjerio puls.

Broj otkucaja srca pretjerano je narastao na 170 otkucaja. Usta su mi se osušila, ali raspoloženje je bilo izvrsno. Imao sam dojam da bih u mojim poznim godinama, bez problema s uspjehom izišao sa svakim protivnikom na borilište i pobijedio.

Kriteriji su bili sasvim poremećeni, iako mi se činilo da sam potpuno normalan. Počeo sam se prepirati sa suprugom (pokazalo se je kontrola druge osobe zaista potrebna pri eksperimentiranju!) zbog namjere da dlanom (karate udarac, zvan "shuto") razbijem opeku.

To sam mogao u mladosti, ali je sada bila velika vjerojatnost loma kostiju šake. Javila se vrlo jaka želja za akcijom, konkretno za borbom, nagla agresivnost kakvu nikada nisam osjetio.

Interesantno je da je tu agresivnost pratilo bezrazložno veselje. U normalnim okolnostima, to su dva takoreći nespojiva osjećaja. U 18 sati i 20 minuta uzeo sam knjigu "Nekorisna ljepota" od Maupassanta i uz malu dekoncentraciju pročitao dvije stranice novele. Jako mi se svidio tekst, i učinio mi se uzbudljivim.

Sljedećih 15 minuta proveo sam u razgovoru sa suprugom sjedeći na terasi. Planirali smo sutradan u nedjelju otići na izlet. Razgovor sam u potpunosti upamtio, po izjavi supruge moje ponašanje bilo je uobičajeno.

No, sve mi je izgledalo prelijepo i prenaglašeno, previše sam se veselio običnom izletu. Cijelo vrijeme držala me je neka čudna nadraženost iako ne mogu reći, nervoza. Oko 18 sati i 40 minuta osjetio sam neugodno opuštanje, jedan teško opisiv osjećaj nelagode.

I zaista sam pomislio na ono često navodeno u literaturi o cocainu - na ponovno uzimanje, i to odmah! Nepun sat nakon konzumacije, djelovanje je prestalo.

U ostalim eksperimentima također sam osjetio jednu posebnu potentnost, zadovoljstvo sobom (naglašen "ego"), višak snage i vrlo lijepu ugodu.

Zaključak: Cocain nema ni približno snažno djelovanje kao LSD. Sličniji je ecstasyiju, ali daje više radosti i osjećaj super ega. Ukoliko nije dugotrajni ovisnik, konzument ipak može kontrolirati svoje postupke i relativno lako prestati uzimati cocain.

Nije prikladan za mladu populaciju zbog prekratkog djelovanja i zbog skupoće.

Smatram da je u širem smislu u Hrvatskoj, cocain manja opasnost za mlade od marihuane i speeda, a neusporedivo manja od heroina.

Heroin
Heroin sam isprobao tri puta u sredinom studenog 2003. godine. Kvalitet je, po riječima poznavatelja (ovisnika) bio dobar. Zbog averzije prema igli i injekcijama općenito, heroin sam konzumirao načinom hvatanja zmaja (chasing the dragon).

Doze su bile umjerene, po cca 20 miligrama, ali mislim da ih nisam u potpunosti iskoristio i da se ponešto izgubilo prilikom udisanja zbog moje početnicke nespretnosti.

Postupak nije tako kompliciran kao što piše u literaturi i kao što su mi ispričali poznanici iz Terre (Udruga iz Rijeke). S alufolije podgrijane svijećom vrlo brzo nastajali su uski, vijugavi repovi bijelog dima.

Za udisanje poslužio sam se smotanom rolom papira. Učinak je bio iznenađujuće brz. Najprije sam osjetio val topline i naglo sušenje usta, a zatim mučninu i želju za povraćanjem. Početci sva tri eksperimenta bili su vrlo neugodni.

Ni traga nije bilo fantastičnom "flashu" kojeg opisuju ovisnici. Javljao se skoro neizdrživ svrab na rukama i nogama na nježnijim dijelovima kože, s unutarnje strane laktova i ispod koljena.

Grebanje, skoro do krvi, nije pomoglo. Nakon cca petnaestak minuta ovih neugodnih efekata je nestalo i javljao se osjećaj ugode. Uz ugodnu toplotu, ruke i noge su otežale, javila se euforija, stanje prije nedoživljeno i potpuno diferentno od euforija halucinogena.

Činilo se kao da negdje odlazim u neku neopisivu mekoću i tišinu iako su zvukovi oko mene ostali isti. Svijest je na neki čudan način bila zamagljena i najbliži opis tog stanja je umorna ugoda bez određenih misli i bilo kakvih briga.

U prvom eksperimentu pokraj mene su bila naša dva kućna ljubimca, perzijska mačka. Doživio sam zaista ono što se može nazvati srećom. Osjećaj maženja njihovih čupavih krzna bio je jedinstven i nikada doživljen.

Činilo mi se da lebdim u nevjerojatnom prostoru i vremenu iako sam bio sasvim svjestan da je taj prostor naša kuća i da je kasno popodne. Iako znam da ovisnici cesto lutaju satima ili relativno aktivno provode vrijeme nakon doze, u sva tri eksperimenta ja nisam imao posebnu želju za kretanjem.

Međutim, i uz zamagljenu svijest moguće je funkcionirati ''normalno'', kretati se i relativno suvislo razgovarati. Opazio sam svoje usporeno disanje, a mjerenja moje supruge pokazala su znatno usporen puls i sužene zjenice.

Govor je bio tromiji. ''Ključanje'' karakteristično za ovisnike nisam imao, ali su se budnost i omama izmjenjivale u intervalima cca 10 do 20 minuta. Prilikom drugog eksperimenta uzeo sam ponovno Maupassantovu zbirku novela "Nekorisna ljepota" i prisilno pročitao tri stranice, ali sam jedva čekao da zaklopim knjigu. No, teksta i sadržaja s tih stranica kasnije sam se prisjetio.

Djelovanje heroina trajalo je prosječno šest sati, nešto duže nego što je to prosječno uobičajeno. Nakon toga bio sam pospan. Zaspao sam rano uvečer i spavao duže nego obično.

Zaključak: Iako je možda deplasirano ponavljati da je heroin najopasnija droga koju je svijet vidio - mogu sa sigurnošću konstatirati da je i najprimamljiviji.

Osjećaj mirne ugode i nestanka svih nelagodnih misli (uključujući i eventualnu fizičku bol) neusporediv je i nemjerljiv sa svim ostalim učincima halucinogenih i ostalih droga (osim možda srodnih: heroinu; morfin i dr...) upravo zbog svoje pasivnosti.

Cocain daje snažnu euforiju, hiperaktivnost i super ego, ali nema one beskrajne mirnoće i neporemećene nirvane heroinskog ugođaja.

Za hrvatsku mladež heroin je velika opasnost zbog općeg pada autoriteta, morala i nesređenosti tranzicije. Lako je doći do heroina, represivne mjere su slabe, a s jednom dozom "rješavaju" se svi pubertetski i ini problemi.

Opasnost je najveća zbog neupitne fizičke ovisnosti koja je kod drugih droga najčešće samo psihičke naravi. Osim toga, trajna fizička oštećenja najveća su kod heroinskih ovisnika.


D. the T.
Cocain

Cocain pod uličnim imenima; snješko, bijelo, lajna, koka, cadillac, i dr... teška je droga (hard drug) i pripada jakim stimulatorima. Nekada je to bila droga uskog kruga elite, zbog svoje skupoće i kratkog trajanja (cca najviše 1 sat), ali danas je raširena u svim slojevima. U Hrvatskoj se aktualna cijena bijelog praha cocaina, bila do nedavno izmedu 500 i 600 kuna po gramu. Za one bogatije, kvalitetniji i čistiji cocain, stajao je više, i do 900 kuna po gramu. No, 2006. godine cocainu cijena pada.Raste ponuda i potrošnja.
Cocain se dobiva iz lišća grma koke (cocier), na relativno jednostavan način. Ta zimzelena biljka, može izrasti kao grm do visine od 6 metara, ili kao stablo visoko do 12 metara. Vegetacijski ciklus je 40 do 50 godina. Koka raste poglavito u Južnoj Americi, a uzgaja se i u Africi, Australiji, na Cejlonu, u Indiji i u Indoneziji. List koke elipsast je, glatke je površine, ima glavno rebro i dva lažna rebra. Listove koke žvakali su stanovnici Anda, stotinama godina prije dolaska španjolskih osvajaca. Žvaču je i danas, na isti način.
Masovna ekspanzija cocaina dogodila se sedamdesetih godina, najprije na rubovima društva, u krugovima glazbenika, glumaca, umjetnika..., a zatim šire, putem glamour industrije, javnih medija, filma, visoke tehnologije i profesionalnog sporta. Vrlo brzo proizvodnja i prodaja cocaina, kralja među svim drogama, postaje najveći business stoljeća. Zahtjev svjetskog tržišta danas se mjeri stotinama tona i milijardama dolara ili eura. Proizvodnja i distribucija cocaina kontrolirana je snažnom narko organizacijom u sprezi s visokom politikom. Nije tajna da neke vodeće banke, američke, švicarske, austrijske, hongkogške i druge banke, te neke moćne obitelji - ne samo da peru cocainski novac, nego i izravno ulažu kapital u proizvodnju cocaina.
Cocain se pojavljuje na tržištu u obliku međuproizvoda, finalnog proizvoda i pripravka, odnosno kao cocainska pasta, cocainska baza, cocain hydroclorid i crack.
Cocainska pasta, vlažna je i pastozna smjesa, ili prašak, bijele do smeđe boje, zavisno o stupnju pročišćavanja. Kod nas je rijetka, a konzumira se pušenjem, s primjesama duhana ili s marihuanom. Dnevno je moguće popušiti do 40 grama paste.
Cocainska baza grumenasta je smjesa kristalne strukture. Može biti u obliku paste i praha, sivo-bijele boje. Sadrži visoki postotak cocaina od 50 do 90%. U prodaji na ulici, dodaju se primjese, pa je postotak čistoće malen. Upotrebljava se pušenjem mješavine s duhanom u cigaretama ili u lulama.
Cocain hydroclorid je onaj poznati kristalni, bijeli prah iz filmova i glamour okružja. Bez mirisa je, gorak, u dodiru s jezikom ili s desnima, izaziva peckanje i neosjetljivost. Lako se otapa u vodi i etanolu. Pojavljuje se, osim praška, i kao otopina za ubrizgavanje, te kao kapsule i tablete. Iako cocain hydroclorid ima temeljnu čistoću do 98%, ulična doza, zbog mnoštva kasnijih primjesa, spada na 5 do 7% čistoće.
Cocain hydroclorid najcešće se ušmrkava. Prašak se žiletom ili nožicem odvaja u retke, obično na površini ogledala ili stakla. Svaki redak sadrži izmedu 20 i 30 miligrama droge. Zavisno o tome koliko droge korisnik želi unijeti u organizam, uvlači se kroz nosnu šupljinu određeni broj redaka. Prašak se unosi cjevčicom, smotanom novčanicom ili žličicom, tako da se jedna nosnica začepi, a drugom se naglo udahne bijeli sadržaj. Ušmrkavanjem, cocain u krvotok ulazi kroz sluznicu, pa u sistem ne ulazi cjelokupna količina droge. Pribor može biti ukrasni, žlicica je često izrađena od zlata i nosi se obješena oko vrata. Početak djelovanja je nakon 3 do 5 minuta, a prosječno trajanje između 30 i 40 minuta. Ovisnik s velikom tolerancijom uzima doze i desetak puta dnevno, a može potrošiti i do 10 grama praška dnevno. Kadkada se kristalna prašina stavlja na zubne desni i ispod jezika, ispod očnih kapaka, pa i na spolne organe. Hidrokloridna forma topiva je u vodi i može se ubrizgavati u vene. Srednja doza iznosi oko 15 do 20 miligrama. Kod ubrizgavanja, željeno stanje nastupa skoro trenutačno, a djelovanje je nešto duže nego kod ušmrkavanja.

SIMPTOMI
-često šmrcanje,
-hiperaktivnost, bezrazložna euforija,
-kriva optimistična procjena i percepcija
osobnog stanja i zbivanja u okolini,
-nesanica, slab apetit,
-osjećaj viška energije,
-proširene zjenice,
-moguće halucinacije i paranoja,
-sklonost hedonizmu i iscrpljujućoj noćnoj zabavi
POSLJEDICE
-jaka psihička ovisnost,
-sve slabiji radni učinak,
-sve veći izdaci za kupnju droge,
-fizičko propadanje, sklonost kriminalu
-oštećenje sluznice nosa ušmrkavanjem,
i vena ubrizgavanjem droge,
-opasnost zaraze hepatitisom i HIV infekcijom,
-teška depresija i psihoze u odvikavanju,
-sklonost promiskuitetu,
-oštećivanje ploda u trudnoći,
-napad na DNK uzrokuje mutacije i oštećenja na nasljednom materijalu, a to može ostaviti teške posljedice na buduće naraštaje,
-smrt zbog prestanka rada srca ili moždanih krvarenja.

ZNAKOVI UPOTREBE
-crvenilo nosne sluznice,
-bijeli kristalni prašak u maloj plastičnoj vrečici ili alufoliji,
-mali komadići slični kamenčićima u staklenim bočicama ili plastičnim paketićima, male metalne mrežice, svijeće, britvice.



GHB
Hrvatskim narkotržištem, po disco klubovima i na partyjima već nešto više od godinu dana intenzivnije kola nova vrsta droge, takozvani liquid. Liquid se prvi put pojavio kod nas još prije tri godine, ali se do nedavno rijetko upotrebljavao. Na klupskoj underground sceni popularan je u većini zapadnoeuropskih zemalja znatno duže. Riječ je o tekućoj prilicno jeftinoj supstanci koja djeluje kao kombinacija ecstasyja, LSD-a i heptanona. Liquid je zapravo GHB (gammahydroxibutirat), prirodni sastojak ljudskih stanica. Druga imena: G, tekući ecstasy, GBH. Koristi se u obliku kemijske soli, natrijeve i kalijeve, kao depresant. Te su soli u prahu i upotrebljavaju se pomiješane s vodom. GHB poznat je dugi niz godina športašima, doduše ne kao droga u klasičnom smislu, nego kao nadopuna steroidima, posebice u body buildingu. U praksi se dugi niz godina upotrebljavao kao anestezijsko sredstvo.
Kao rekreacijska psihoaktivna droga GHB počela se je koristiti u proljeće 1994. u londonskim klubovima, odakle se proširila i po drugim zemljama. Zloupotreba ove droge u mnogim zemljama nije zakonski regulirana. U SAD-u posjedovanje je zabranjeno tek u ožujku 2000. godine, nakon evidencije velikog broja komatoznih stanja i smrtnih slučajeva izazvanih ovom drogom. Standardna doza čistog GHB praha je od 1 do 3 grama. Nakon izvjesnog vremena redovite konzumacije, zbog tolerancije doza se penje na 4 do 5 grama.
Liquid je bezbojna, slana tekućina neodređenog mirisa i konzumira se najčešće na techo partyjima i sličnim zabavama. Djelovanje počinje 20 minuta nakon uzimanja i traje između jednog do tri sata, no moguće je djelovanje i do 11 sati. U početku se javlja stanje blage alkoholiziranosti, a zatim i blaga euforija. Konzument ima osjećaj velike energiziranosti, dobiva pojačanu želju za verbaliziranjem i pojačani senzualni osjećaj. Međutim, kod većih doza umjesto energiziranosti dolazi do uspavanosti, vrtoglavice, konfuzije i nesvjestice, a u najtežim slučajevima do kome i blokade disanja. GHB nazvana je i drogom silovanja, vjerojatno zbog poboljšanja raspoloženja i pojačane senzualnosti. Relativno je lako neprimjetno uliti djevojci tekućinu GHB u čašu alkohola ili drugog pića.
Nabava GHB-a moguća je, osim kod domaćih dilera, i preko Interneta. Zabrinjavajuća činjenica je otvoreno reklamiranje ove smrtonosne droge (pohvalne priče o djelovanju GHB-a) u globalnoj mreži i još gore - prodaja! Bočica od sto mililitara stoji sto dolara i bez problema, legalno prolazi našu carinu. Dakle, iznosu od sto dolara treba još pridodati poštanske i carinske troškove.
GHB se najčešće konzumira s alkoholom, primjerice ulijeva se u stock-colu ili neki drugi coctail. Opasnost ovakve kombinacije velika je, jer je vrlo tanka granica između doze koja pobuđuje ugodu i overdose. Nemoguće je točno kontrolirati i znati jačinu nabavljene rastopine GHB-a, i zbog toga dolazi do predoziranosti.
Kod redovitih korisnika moguća je lagana psihička ovisnost.
U urinu se GHB može otkriti 4 do 5 sati od upotrebe injektiranjem i 10 do 20 sati od upotrebe oralno.

2C - I
"Današnji bomboni više ne pucaju kao stari", rečenica je koja se može čuti od iskusnih, dugogodišnjih partyjanera.
U takvoj situaciji bilo je samo pitanje vremena kada će narko - marketing izbaciti na tržište kvalitetniji proizvod i kada će clubbing usvojiti novi "narko začin" svojoj glazbenoj ponudi. Po svemu sudeći, čini se da je upravo ove godine u opticaj bačena udica zvana 2C-I (piše se još i 2Ci i 2C-I).
Riječ je o drogi "rođaku" raširenije verzije halucinogena 2cb, jedne od brojnih kemikalija sličnih obitelji MDMA (ecstasy), samo sa snažnijim i dužim djelovanjem od nekada popularnije verzije 2cb-a i od samog E-ja. 2C-I (2,5-dimethoxy-4-odophenethylamine) osamdesetih su godina prošlog stoljeća sintetizirali kemičari Alexander i Anne Shulgin (odgovorni za stvaranje više od dvije stotine psihoaktivnih supstanci). Detaljnu dokumentaciju, način pripreme i učinke, objavili su u svojoj kultnoj knjizi "Pikhal - A Chemical Love Story".
Ovog ljeta se 2C-I našao na nekim od najvećih glazbenih događanja sezone - ta nova droga masovno se konzumirala na maratonskim tulumima u raskošnim klubovima Ibize i na velikoj open air rock veselici Glastonbury. Krajem 2003. godine 2C-I postaje i novom noćnom ponudom Londona.
Partyjaneri opisuju 2C-I superlativima. "Ecstasy kojeg možeš bolje kontrolirati, samo s boljim vizualnim efektima", jedan je od opisa djelovanja ove droge od strane onih koji su je probali, dok drugi kažu da 2C-I djeluje kao LSD, samo što "gledaš film umjesto da ga živiš". Čini se i da 2C-I daje više energije nego ecstasy.
Shulgini su 2C-I testirali u različitim dozama, opisujuću u "Pihkalu" učinke uz različite doze. Primjerice, s dozom od 15 miligrama Alexander je doživio vizualni efekt sličan uzimanju droge 2cb. Učinak uspoređuje s "perzijskim tepihom, vrlo šarenim i aktivnim". S jednim miligramom više učinak postaje intenzivniji; vrhunac doživljaja boja događa se oko dva sata nakon uzimanja doze.
O posljedicama nakon uzimanja 20 miligrama Shulgin piše: "Idući dan spavao sam sjajno. Energija - neobično dobra".
2C-I je u Britaniji klasificiran u grupu "teških droga". Na tržište zapada dolazi preko Indije, Azije i "balkanskih ruta".
U Hrvatskoj 2C-I-a u široj uporabi još nema, ali po svemu se čini da će ga uskoro biti. Jer, po poznavateljima narko - scen 2C-I definitivno je droga budućnosti".
Speed

Speed (brzina) ulični je naziv za prilično širok spektar kemijske obitelji
metamfetamina. Ulična imena, još su meth i chalk. Učinci su, na centralni nervni sistem, jači nego kod amfetamina. Dugo su se ovi spojevi upotrebljavali kao legalni lijekovi za smanjivanje tjelesne težine, prehlade, astmu, migrene, epilepsiju... Posebno je interesantna njihova uloga u Drugom svjetskom ratu, kad su se dijelili vojnicima britanskih, njemačkih i japanskih formacija. U američkoj vojsci korišteni su tijekom Korejskog i Vijetnamskog rata. Poznato je i to da je Hitler bio na speedu; redovito si je ubrizgavao doze nekoliko puta dnevno od 1942. godine.
Restriktivnijim zakonima sedamdesetih godina prestala je legalna prodaja. Danas se na ilegalnom tržištu speed pojavljuje najčešće u dvije solucije, kao amfetamin (prah amfetamin sulfata) i metamfetamin (prah metamfetamin klorida - naziv; crank). Standardna pakovanja prozirne su najlonske vrečice s prahom ili s kristalićima. Prodaje se i u obliku tableta, masne stvrdnute paste i kapsula. Čistoća praha je 6 do 10%. Kristalići (metamfetamin), slični ledu (ice) izazivaju jaču reakciju i imaju dugotrajno djelovanje (maksimalno i do 30 sati).
Speed nije toliko čest i nije ga tako jednostavno nabaviti kao ecstasy. Cijena mu se kreće između 100 i 150 kuna po gramu, ovisno o kvaliteti. Ulični speed redovito je razrijeđen, pomiješan sa sodom bikarbonom ili sa šećerom u prahu da bi se dobio veći volumen i težinu. Speed je najčešće u prahu (sličan je cocainu) - bijele je boje i ima grudvice koje se mrve prije upotrebe.
Jedan gram speeda dovoljan je jednoj osobi za cijelu noc. Problem za konzumenta je to što se mora uzimati u nekoliko navrata, ukoliko je slabijeg djelovanja, pa nije zgodan za uporabu u klubovima (treba ga nositi sa sobom, što je rizik!, za razliku od bombona koji se proguta - mnogo ga je jednostavnije sakriti!). Detekcija u mokraći moguća je kod amfetamina 8 do 24 sata od upotrebe, a kod metamfetamina 2 do 3 dana.
Uobičajena upotreba je šmrkanjem, ali može se konzumirati u hrani i piću (tada mu je djelovanje slabije i početak djelovanja je kasniji). Rjeđe se upotrebljava pušenjem. Moguće je ubrizgavanje i to je najsvrsishodniji način u postizanju ugode. Ubrizgavanje je najopasnije, posebice zbog rizika predoziranja i zbog zaraze korištenim iglama.
Djelovanje speeda počinje nakon 15 - 30 minuta. Trajanje je različito (od 3 sata do čak 12 sati, ići će i do 30 sati) i zavisi od čistoće i dodataka, ali i o osobnosti konzumenta (težina, tolerancija i dr.).

OPĆI SIMPTOMI
-povećana živahnost,
-povećana agresivnost,
-isušena usta,
-povećan tlak,
-raširene zjenice,
-moguće povraćanje.
POSLJEDICE
-teški poremećaji bubrega i pluća,
-oštećenje jetre,
-neishranjenost,
-pojave čireva,
-smanjeni imunitet,
-srčane smetnje,
-nesanica,
-oštećenje mozga.

ZNAKOVI UPOTREBE
-bočice tableta raznih boja,
-smeđi do bijeli prah u malim plastičnim vrećicama.

Izvadci iz sažetih materijala o amfetaminima koji se daju novim studentima većine sveučilišta SAD:
Amfetamini i metamfetamini uzrokuju ubrzan puls i ubrzano disanje, povišen krvni tlak, nesanicu i gubitak apetita. Može doći do znojenja, glavobolje, zamagljenja vida, vrtoglavice i tjeskobe. Moguća su trajna oštećenja bubrega i dišnog sustava. Dugotrajno uzimanje velikih doza može dovesti do psihoze, koja uključuje halucinacije, opsjene i paranoju. Mogući su smrtni slučajevi.



Ecstasy
Ecstasy (bombon, bonkasa, ex) po upotrebi najnovija je droga u skupini amfetaminskih halucinogena. Njegova glavna supstanca, MDMA otkrivena je u Njemačkoj 1913. godine, a 1914. patentirala ga je jedna farmaceutska kompanija kao lijek za smanjivanje apetita. Međutim, zbog svojih negativnih učinaka MDMA nikada nije plasirana na tržište. Sredinom 70-tih godina ponovno je ta supstanca aktualna i neki terapeuti u SAD koriste MDMA u psihijatrijskom liječenju, u oslobađanju od straha i tjeskoba, te u provođenju bračne terapije. MDMA relativno je jeftina u proizvodnji i osamdesetih godina postala je dostupna na ulici. Počinje proizvodnja u tajnim laboratorijima i masovna upotreba na američkim sveučilištima. Dokazi o negativnim zdravstvenim učincima, uključujući i oštečenja mozga, doveli su do zabrane 1985. godine. MDMA uvrštena je među zabranjene droge čak i za primjenu u terapiji.
Ono što uobičajeno zovemo ecstasy ili bombon, tableta je težine cca 250 miligrama, no glavne supstance MDMA ima samo oko 50 do 100 miligrama. Ostalo su vezivne tvari i ceste primjese: MDE, MDA, MDEA, PMA, te amfetamin, cofein i dr. Postoje i kapsule, te želatinozne kuglice zvane Yelly Pearls, ali su kod nas rijetke. Na tabletama koje mogu biti raznih boja, utisnuti su raznovrsni logoi: probodeno srce, propnuti konjić ferrarija, mitsubishi, slonić, zec, ptica, Versace, bik, srp i čekić i brojni drugi. Po znaku može se (ne uvijek!) znati način djelovanja, na primjer; ferrari je jak, dugo traje, daje više energije - manje ljubavi i prisnosti.; crveni Versace (može biti i druge boje), kraće traje, ali ima u sebi mnogo MDMA i zato daje mnogo sreće i ljubavi itd.

Bomboni u Hrvatskoj često se koriste, u postotku znatno više nego u susjednim nam zapadnim zemljama; Italiji, Sloveniji, Austriji … Relativno je lako nabaviti ih, gotovo jednako kao i marihuanu. Tijekom 2003. godine dogodila se ekspanzija hrvatskog tržišta i donedavna cijena od 50 do 60 kuna pala je čak do 25 kuna. Kupuje se, skoro redovito, nekoliko komada, a cijena im tek neznatno pada pri kupovini veće količine. Neupućenima, dileri će objasniti karakteristike svojih bombona, uglavnom istinito, jer žele zadržati kupca. Osobe s malom tolerancijom uzimaju jednu, do eventualno dvije tablete za cijelu noć, dok oni s razvijenom tolerancijom uzimaju i po pet i više.

SIMPTOMI:
-hiperaktivnost,
-povišeno raspoloženje,
-razdražljivost,
-gubitak apetita, nesanica,
-široke zjenice, ubrzani puls,
-suha usta i nos,
-grčenje mišica.

POSLJEDICE:
-razvoj ovisnosti, psihičke promjene,
-depresija po uskračenju doze,
-moguće psihotične reakcije,
-iscrpljenost organizma, mršavljenje,
-rizik prelaska na još opasnije
-droge koje smiruju (heroin),
-fiksanje droge povećava rizik zaraze
hepatitisom ili AIDS-om.

NAJNOVIJA SAZNANJA: Giorgio Bronzelli, voditelj znanstvene ekipe za biotehnologiju talijanskog Nacionalnog istraživačkog centra izjavio je da se ecstasy pokazao opasnijim nego što se do sada mislilo. Osim toksikološkog djelovanja ecstasy napada DNK i uzrokuje mutacije i oštećenja na nasljednom materijalu. To može ostaviti teške posljedice na buduće nraštaje.

ZNAKOVI UPOTREBE
Tablete grubo izrađene, raznih boja (često bijele sa smeđkastim točkicama) najčešće s utisnutim logoima.


Marihuana
Kod nas se ova biljka šiljastih listova naziva konoplja, latinski joj je naziv, Cannabis sativa, a najpoznatija je pod imenom marihuana (dolazi od portugalskog maraguango, što označava omamljujuću biljku). Ima još mnoštvo imena: žiža, trava, mara, marica, joint, grass, smoke, pot, mez, boo ya, doobie, herb, Mary Jane, mjuta, pod, beng... Često je nazivaju indijska konoplja (Cannabis sativa indica), što je kriv naziv ukoliko ta konoplja zaista nije uvezena iz Indije. Naime, indica označava u ovom slučaju regiju (Indiju) u kojoj se konoplja uzgaja, pa bi na primjer, konoplja uzgojena u Hrvatskoj imala puni latinski naziv, Cannabis sativa croatica. O regiji u kojoj se uzgaja ovisi i postotak psihoaktivne supstance, na primjer, konoplja uzgojena u Libanonu, Južnoj Africi i Panami znatno je slabija od one iz Maroka i Egipta.
Konoplja potječe iz Starog svijeta, ali danas je rasprostranjena po svim nastanjenim dijelovima globusa. Ova, jednosezonska, prilično neatraktivna biljka uskih, zupčastih listova, naraste do 120 centimetara, ali je moguća i znatno veča visina. Uzgaja se na plantažama, na manjim površinama i u zatvorenim prostorima. Konoplja vrlo uspješno raste na mediteranskoj klimi. Sadi se u proljeće i treba joj nekoliko (cca 4 do 6) mjeseci da naraste. Potrebno joj je mnogo sunca i mnogo vode. U krajevima s nepovoljnom klimom, uzgaja se pod halogenim svjetiljkama. U takvim uvjetima naraste mnogo niža (oko pola metra), ali ima jače i drukčije djelovanje. Naziva se skunk. Obično se uzgaja, na primjer, Nizozemskoj i sl., u zemljama gdje nema dovoljno sunca. Učinci skunka: jača omamljenost, nema potrebe za komunikacijom, nema onog bezrazložnog smijeha.
Jača varijanta marihuane je i sinsemilla (sin-seh-me-yah).
Najviše THC-a (aktivna supstancija u cannabisu) u biljki imaju cvjetovi, zatim listovi. Od stabljika se kuha čaj, ali zbog malog postotka THC-a čaj ima samo smirujuće djelovanje.
Konoplja se koristi kao opojno sredstvo, najčešće u tri produkta: marihuana (ili marijuana), hašiš i hašišovo ulje.
Marihuana je zelena, siva, smeđa ili tamnosmeđa mješavina osušenih i usitnjenih stabljika, listova, cvjetova i sjemenki bogatih opojnom smolom, većinom ženske biljke u cvatu ili poslije cvjetanja. Kod nas je uobičajena zelena (made in Croatia!). Puši se kao joint, cista, s duhanom ili s raznim dodacima. Marihuana se puši i u luli, a tada se rijetko miješa s dodacima, i djeluje brže. Učinci su isti. Lule mogu biti obične (za marihuanu), vodene (dim prolazi kroz hladnu vodu, rashlađuje se i ne peče kad dode do grla), napravljene kod kuće od plastične boce cijevi, itd. Lula je nešto zahtjevnija za pušenje, jer dim iritira grlo.
Marihuana se konzumira i u hrani. Najčešći je oblik tzv. space cake, kolač s marihuanom. Smrvljena trava dodana je u margarin i pečena. Kolač ima poseban okus, ali onaj tko nije obaviješten da je to space cake, neće primijetiti razliku. U kolač ide više marihuane, a učinci su nešto blaži. Postoji opasnost od prejedanja, jer je potrebno oko sat i pol da marihuana konzumirana ovim putem počne djelovati, pa osoba koja to ne zna može pojesti previše. U tom slučaju moguća je mučnina u želucu. Kolač djeluje oko dva sata. Marihuana se može staviti u bilo koje jelo (pizzu, maslac za mazanje, otopljenu čokoladu, palačinke...). Moguće je vrhove (koji sadrže najviše THC-a) staviti u med i ostaviti nekoliko mjeseci. Jedna žlicica takvog meda djeluje kao i kolač.

SIMPTOMI
-proširene zjenice,
-zakrvavljene oči,
-pričljivost (pametovanje),
-opće stanje slično laganom pijanstvu,
-nervoza,
-promijenjena boja glasa.

POSLJEDICE
-pad odgovornosti,
-gubitak motivacije za obveze,
-zaboravljivost,
-pojačana sklonost zabavi,
-bahatost u komunikaciji s roditeljima,
-opasnost u prometu,
-povećan rizik prelaska na opasnije droge.

ZNAKOVI UPOTREBE
-jak miris zapaljenog lišća,
-sitne sjemenke po džepovima,
-cigaretni papir,
-crveni jastučići pod očima

D. the T.


13.07.2006., četvrtak

za početak - priča o houseu


Od njujorških garaža i čikaških skladišta, house glazba prošla je put dug preko dvadeset godina, zaslužna je ili je utjecala na nastanak skoro svake kasnije vrste elektronske glazbe, a danas predstavlja njezin žanr sa najvećim brojem obožavatelja. Evo što se dešavalo u međuvremenu...



Teško je ispričati priču o ovako kompleksnoj glazbi na ovako malo prostora, pogotovo jer to ni mnogim knjigama koje su o toj tematici napisane nije u potpunosti uspjelo. Svejedno, vrijedi pokušati.


Podrijetlo imena house nije do kraja razjašnjeno. Iako mnogi tvrde da potječe od legendarnog čikaškog kluba “The Warehouse” u kojem je radio Frankie Knuckles, on sam to negira. Naziv se udomaćio 1985. godine, no ploče koje bi se mogle nazvati houseom počele su izlaziti godinu dana ranije.


Korijeni house glazbe nalaze se u disco glazbi, točnije underground disco glazbi, koja nema veze s onim što se nama u Hrvatskoj podvaljivalo pod disco. Osim što je disco zaslužan za nastanak 12” ploče, napravio je i odmak od pop glazbe, te ljude uputio u clubbing. Naravno, nije samo disco bio zaslužan za house - europski producenti poput Vincea Clarkea, Depeche Modea, Soft Cella ili Kraftwerka prije njih, uveli su elektroniku u pop glazbu. Kako mnogi glazbeni stilovi dožive i komercijalnu eksploataciju, tako je i disco počeo dobivati komercijalna, loša i ˛jeftina˛ izdanja, što je bio glavni razlog zbog čega su DJ-i odlučili postati producenti. Tako 1984. godine izlaze izdanja koja su otvorila put houseu. Manuel Gottsching izdaje E2-E4, glazbeni predložak iz kojeg su mnogi dobili inspiraciju za techno glazbu, a Jesse Saunders u Chicagu počinje eksperimentirati s ritam mašinama i magnetofonskim trakama, te izdaje Funk You Up.


I tako stižemo do prve house ploče – godina je 1985., Mr.Fingers (aka Larry Heard) i “Mysteries of Love”. Ipak, to treba uzeti s rezervom jer je i prije bilo nekih ploča koje bi potpadale pod house, no ova je prema mnogima pokrenula čikašku house scenu (Farley Jackmaster Funk, Steve Hurley, Robert Owens, Jesse Saunders, Adonis). Prije nje izašla je još jedna ploča za koju bismo mogli reći da je bila crossover s electro popa na house – Z Factor “Fantasy”.

Dok se New Yorku house bazirao na mekanijem i sporijem zvuku, oslonjenom na r’n’b utjecaje, Chicago je imao malo tvrđi, elektronički pristup. Među prvim house etiketama (ako ne i prva) bila je DJ International i odlikovala se “lakšim” zvukom, dok je “siroviji” zvuk počeo izlaziti na legendarnoj etiketi Trax Records (ako samo zamislite klasike house glazbe, cca. 8 od 10 nosi tu etiketu). Iste godine u Detroitu se pojavljuje Juan Atkins i njegov projekt Model 500.


1986. godine Derrick May pokreće svoj Transmat Records i time započinje detroitsko viđenje house glazbe koje se kasnije preimenovalo u techno, te započelo neovisan razvoj. Te godine izlaze možda i dvije najvažnije house ploče – Marshall Jefferson (pod patronatom Frankiea Knucklesa) “Move Your Body”, te Fingers Inc. “Can You Feel It?”.


Krajem godine Steve Silk Hurley izdaje legendarnu “Jack Your Body”, pjesmu koja je prva prešla prag undergrounda i bila uvrštena u radijski program svih pop radio stanica.


1987. godine house poprima svjetske razmjere, a na scenu stupaju Kevin Saunderson, Todd Terry, Blaze, Ten City, Dj Pierre, David Morales, Robert Crivilles i David Cole. Todd Terry uvodi sampliranje u house glazbu, što je do danas jedan od glavnih elemenata house glazbe.


Te se godine pojavljuje i prvi derivat house glazbe – acid house. Acid je nastao zahvaljujući jednom malom bassline uređaju tvrtke Roland – kultnom TB-303, i to nakon što je DJ Pierre uz malo eksperimentiranja otkrio karakterističan “303” zvuk . Prva acid ploča bila je “Phuture Acid Trax”, a izradili su je DJ Pierre, Spanky i Herbert J, uz produkciju Marshalla Jeffersona. U to vrijeme, još je jedan DJ radio na svom zvuku i svom imageu – Li’l Louis, tada samo kao DJ na ilegalnim partijima u čikaškom predgrađu.


Iste godine i u našem dijelu svijeta kreće house revolucija, kad u Velikoj Britaniji izlazi europska vizija house glazbe, pomalo komercijalnog pristupa. Mike Pickering, pionir housea u Engleskoj i prvi DJ u legendarnom mančesterskom klubu Hacienda, s projektom T-Coy nije imao većeg uspjeha, dok je druga house ploča s “otoka” napravila ogroman uspjeh i na top listama – M.A.R.R.S. “Pump Up The Volume”.


1988. godine stvari se počinju širiti, a i New York počinje vraćati ugled svjetskog predvodnika u plesnoj glazbi. Na scenu dolaze klasici house glazbe Todd Terry (aka Black Riot, Hardhouse), Royal House, Kraze, Masters At Work. U Detroitu se stvorila scena i glazba nazvana Detroit techno, a Carl Craig, Kevin Saunderson, Derrick May i Juan Atkins pioniri su techno glazbe. Inner City, projekt Kevina i Juana, s vokalima Paris Grey izdaje klasik “Big Fun”.


Te godine se u Belgiji pojavljuje New Beat, pravac koji nikad nije zaživio punim životom, ali je ostavio traga u europskoj produkciji. Najpoznatiji projekti tog doba bili su Lords of Acid i Praga Khan.


1989. godina biti će zapamćena po velikom grananju housea. Prvi se pojavio garage house, pravac housea kojeg je odlikovalo mnogo vokala, većinom inspiriranih gospelom. U Europi se pojavljuju razne komercijalne inačice, talijanski house, hip-house, te nešto što će kasnije postati prethodnik trance glazbe (KLF, 808 State). Iste te godine Frankie Knuckles objavljuje svoj prvi samostalni uradak “Your Love”, te s Robertom Owensom i Satoshie Tomiieom objavljuje legendarni “Tears”.


1990. godina donijela je komercijalizaciju housea zbog sve kvalitetnijih i jednostavnijih uređaja za proizvodnju glazbe. Masters At Work postaju house legende, a na scenu stupaju Roger Sanchez, Ron Trent, Kerri Chandler.


U 90-ima nastaju tzv. superklubovi i DJ super zvijezde. Clubbing postaje biznis, a DJ-anje moda. Mladi širom svijeta svoje godišnje odmore sve više provode na mjestima koja jamče dobar klupski provod, a novinari dobivaju vječni izvor tračeva vezanih uz opijanje i drogu. House dobiva mnoštvo podkategorija, a produkcija poprima razmjere hiperprodukcije. Je li to loše? Uništava li to glazbu? Tko zna. Vrijeme će pokazati, no jedno je bitno – “House is a feeling. And if you don’t feel it, it can’t be house” Carl Cox.

D. the T.

Temeee

otprilike za početak ču pisat,,, o elektroničkog glazbi,,,i opčenito partyyy scenii,,,,...pa sta uletiii,,,,....
između ostalog,,,planiran pisat i postove o tatoima,,,piercevima,,,,,,,,,,
raznoraznim drogamaaaaa,,,,,,,,,,,.....
dosta o tome sigurno mozete nači i na drugim blogovima,,,,al eto mozda ja izbacim stagod novo.......
čitamo seeee..........

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se